Pravni kontinuitet zaštite intelektualne svojine u Crnoj Gori, svoje početke bilježi 1893. godine, kada je u to vrijeme kao samostalna i međunarodno priznata Knjaževina, ratifikovala Parišku konvenciju za zaštitu industrijske svojine. Iste godine Crna Gora je pristupila i Bernskoj konvenciji za zaštitu književnih i umjetničkih djela. Usled burnih  istorijskih dešavanja, Crna Gora nije izgradila svoju instituciju za zaštitu intelektualne svojine, već je nakon promjene državnog okvira, Uprava za zaštitu industrijske svojine, osnovana 1920. godine, u novoformiranoj državi Jugoslaviji u čijem se sastavu nalazila i Crna Gora. 

O tome koliko je pojedinaca, privrednih i drugih subjekata sa prostora Crne Gore, koristilo pravo da zaštiti svoje intelektualno vlasništvo, na žalost nemamo puno podataka.  Cijeneći pojedinačna dostignuća na drugim društvenim poljima, koje se prije svega tiču kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sa pravom možemo smatrati da su u ovom periodu postojala postignuća, koja su zavrijeđivala da budu evidentirana i zaštićena.

Uprava za zaštitu industrijske svojine zajedničke države sa sjedištem u Beogradu, više puta je mijenjala naziv: Savezna uprava za pronalazaštvo, Savezna uprava za patente, Uprava za patente, Savezni zavod za patente i Savezni zavod za intelektualnu svojinu, a sve do 2006. godine, bila je nadležna za ostvarivanje prava intelektualne svojine i za teritoriju Crne Gore.

Obnovom državne samostalnosti 2006. godine, Crna Gora je prvo kroz ustavne norme,  svojim građanima garantovala zaštitu intelektualnog stvaralaštva, a zatim Uredbom o obezbjeđivanju primjene prava iz oblasti intelektualne svojine  obezbjedila kontinuitet svih prava intelektualne svojine, koja su nosioci stekli u bivšoj državnoj zajednici. U ovom periodu učinjeni su značajni pomaci u ovoj oblasti, kako kroz učlanjenje u Svjetsku organizaciju za intelektualnu svojinu (WIPO), krajem 2006. godine, tako i kroz uspostavljanje nacionalnog zakonodavstva i prije svega kroz osnivanje nacionalne institucije za zaštitu intelektualne svojine. 

Zavod za intelektualnu svojinu je osnovan je 11. maja 2007. godine  kao poseban organ u sistemu državne uprave, a od 2017. godine, funkcioniše kao samostalni organ u sastavu Ministarstva ekonomije. Nakon administrativnih i tehničkih priprema Zavod za intelektualnu svojinu Crne Gore zvanično je opočeo sa radom 28.maja 2008. godine. Djelokrug rada Zavoda za intelektualnu svojinu propisan je Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave  koji se odnose na: patent, žig, dizajn, oznaku geografskog porijekla, topografiju integrisanih kola, prijem u depozit i evidenciju autorskih djela i predmeta nad kojima postoje srodna prava; nadzor nad radom organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava; primjenu međunarodnih ugovora iz oblasti zaštite intelektualne svojine i predstavljanje i zastupanje interesa Crne Gore u specijalizovanim međunarodnim organizacijama za zaštitu intelektualne svojine. Prvi direktor Zavoda bio je gospodin Branko Žugić, zatim gospodin Novak Adžić, a od sredine 2017. godine, aktuelna direktorica je gospođa Valentina Radulović Šćepanović.

Prvo pravo koje je nakon formiranja Zavoda zaštićeno u Crnoj Gori, bio je  žig Privredne komore "DOBRO IZ CRNE GORE", a nakon toga registrovani su i prvi crnogorski patent "ZAMJENA ZA PRIRODNO PLODNO ZEMLJIŠTE", inovatorke  Svetlane Popčetović  iz Pljevalja, kao i deponovano prvo autorsko djelo "ŽENSKA VLADA", nevladinih organizacija Centra za demokratsku tranziciju i Nansen dijalog centra.

Za veoma kratko vrijeme Zavod je ostvario dobru kominikaciju i sa Evropskom patentnom organizacijom (EPO),  Zavodom Evropske Unije za intelektualnu svojinu (EUIPO), regionalnim i šire evropskim nacionalnim institucijama iz ove oblasti. Kao kruna napora, koje je država Crna Gora uložila u afirmaciju prava intelektualne svojine, 31. marta 2014. godine, a u procesu pristupanja Evropskoj uniji, otvoreno je i poglavlje 7- Pravo intelektualne svojine.

Ovim procesom crnogorski Zavod za intelektualnu svojinu, očekuje veoma ozbiljan i veliki izazov, ali i šansa, da zaštita prava intelektualne svojine, njeno brzo i efikasno sprovođenje, postane standard koji će pomoći evropskim integracijama i ekonomskom prosperitetu Crne Gore.